Na Svetski dan bicikla donosimo vam zanimljivu priču o tome kako je rođena Nišlijka Maja Mitić nakon 35 godina od odlaska iz rodnog grada bila „prinuđena“ da vanredno stanje provede u Nišu otkrivajući njegovu okolinu i malo poznate znamenitosti vozeći bicikl.


"O hodi, hodi sa mnom na daleki put! Odvešću te u Germanske šume gde se veštice i demoni spremaju na Sabat! I smejaćemo se kad poljube Belzebuba ispod repa u znak pomirenja........ preletežemo Sevilju, Toledo, Salamanku, Crveno more i čuvenu planinu Guaharo......" Moni de Buli
Kupila sam polovni bicikl, jeftini, obilazim sela oko Niša, ili idem „po hleb“ preko njih.
Zadesila sam se u Nišu radeći svoju solo predstavu i 2 EU projekta i ostala ovde. Pokušavam da sačuvam svoje umetničko u sebi, da imam svoje treninge i meditacije, razmišljanja i maštanja! Izolujem se… vozim i do 40 km dnevno, vežbam i sunčam se u isto vreme, udišem sunce i mirise proleća… sama sam i misli mi se čiste, meditiram, pevam po praznim drumovima, glasno govorim poeziju ili drage tekstove koje sam godinama govorila na scenama sirom sveta. U rančiću imam vodu i jabuku, knjigu i svesku i olovku… pravim pauze, onda čitam ili pišem…. nisam uz kompjuter! Ko god ovo može, probajte, biće vam dobro i osećaćete se normalno… za društvene mreže i filmove i serije ima vremena posle 17h.
Niš, 23.4.2020.
GRAD KULTURE!????
Maštam i razmišljam, dok vozim bicikl po okolini Niša, periferiji grada, zaboravljenim, napustenim mestima koje veliki deo cak i gradjana Nisa ne obilazi,industrijskom gradu,Nisu,gde su pa skoro sve fabrike propale, unistene sto ljudskim faktorom, ekonomijom ili NATO bombardovanjem, a opet gradu gde su uspesno godinama vodjene JHS… Filmski susreti( u poslednje vreme su ove manifestacije doduse izgubile i na kvalitetu i znacaju , jer ne prate osavremenjivanje festivala – ali sa novim, dobrim menadzerskim timovima to bi se dalo ispraviti)… u gradu u kome uprkos svemu već 26 godina opstaje Nisville festival, Londonski Guardian ga svrstava u 10 top festivala… gradu jednog od najvecih bluz pevaca sveta Šabana Bajramovića, Miljkovića, Sremca… gradu Konstantina Velikog… slikara… grupe Galija… gradu od skoro 300.000 ljudi u kome postoji samo jedno profesionalno pozorište – Narodno i jedno za decu Lutkarsko…?!?!?!????? gradu koji se nalazi u blizini Bugarske, Makedonije, Kosova… pa ajd i Grcke i Rumunije… gradu sa aerodromom nisko budžetnih letova ka celoj Evropi… KAKO nikom ne pada na pamet da ga pretvori u GRAD KULTURE… time i turizma… a to sve donosi i novac… !!!!!! i za grad i za državu!!!!! uz ovu umetničku potrebu koju ja imam i vidim potencijal i infrastrukturu za to… malo metla u ruke… malo dati umetnicima da koriste prostore i da ih neminovno oplemene principi iz NYC ’90 kad je malo ko sem umetnika zalazio u Soho, Trajbeku i sl. a dans su lepši delovi grada) i malo para… pa uz kulturu i umetnike tu počnu kafići i restorani da niču, pa neko poželi da tu i živi… pa se zidaju stanovi… eto i para… evo o čemu govorim!
25.4.2020.
Plaža kod drvenog mosta u podnožju sela Sićevo
28.4.2020.
Kružna tura: bicikilizam i planinarstvo! Niš – Donji Matejevac, Čegar, Crkva Svete Petke, Kamenica, Vinik, crkva Svetog Pantelejmona, Somborska dooooo kraja (a ima tome).
29.4.2020.
Danas je bio dan za nabavku, da se izbegnu gužve sutra… jer smo opet tri dana u „zatvoru“… i onda odlučim da kao ne vozim daleko… ali da se ipak malo izmorim, a i sutra ću… (moram) i krenem ka periferiji… da nađem Jevrejsko groblje (za svojih 56 godina nikada nisam bila tamo… nikad nas organizovano tokom školskih dana nisu vodili, pričali o tome….)… jedva sam ga i sad našla. Sve po propisu -obeleženo- turističke braon table – аli nelogično – strelica vodi u kafanu!!!! Kako bre!?? Ne uđem ja, kako u kafanu, a tražim ulaz na groblje!!! Pitam tu ljude… kažu: ne ne… idi tamo… pa vamo… ja odoh 1km nazad… pa levo… pa desno… uz put prolazim kroz romsku (da ne kazem cigansku) mahalu… jagnjici sa crvenim masnama u dvorištima, a Bogami i u kužama (otvorena vrata, pa se vidi)… jedno su jagnje već zaklali kad sam tu prolazila… visi jagnje, a familija oko njega… već se spremaju za Đurđevdan… pitam opet ja: Izvinite kako da nadjem i gde da uđem na Jevrejsko groblje… !?? sad me i ovi s ove lokacije vraćaju tamo gde sam već bila… Da me ne pozva jedna moja vrsnjakinja: dodji vamo, dodji! Cuva bar 7 unucica.. tu je i snaja sa stomakom do zuba, kaze zena: Ulaz na to groblje ti je tamo gde si vec bila… prodji kroz dvoriste kafane pa ces naci(!!!!!) , a ako oces da vidis, pokazacu ti ovde kod nas u mahali imamo 3-4 jevrejska groba između kuća! I uđoh ti ja u srce mahale… deca igraju klikere oko jednog groba… žive sa njima! Siromaštvo oko mene! Ali čisto… imaju i vodu i struju i kanalizaciju… Život teče, mrtve ne diraju! Žive s njima! Posle se vratih do kafane da kao uđem na groblje!!!! Vrata… ako bi se mogla tako nazvati… (pogledajte sliku) zaključana… otključavaju se jednom godišnje… zoveš neku Jelenu, ona ima ključ… pitam majstora iz tog dvorišta kafane: jel veliko groblje? Kaže: veliko, veliko… I šta misliti… uprkos olovnim oblacima odlučujem da vozim uz reku bar … ipak 10 km… da operem dušu, misli, sve što znam ili ne znam…
30.4.2020. Suva planina
3.5.2020.
RAZLIČITE RELIGIJE NA JEDNOM MESTU
Selo Gornji Matejevac (10min vožnje od Niša), planisko selo, dosta razrušeno, zapušteno..ne znam čime se sad bave (deluje ni sa čim… a recimo idealno za čuvanje koza… znamo koliko to može danas biti unosan posao) nekada su ovde bilo vinogradi, to znam… onda su svi odjurili u fabrike u Niš da rade… sada fabrike ne rade… a ovde zapušteno-ne znaš odakle da kreneš, a država ne pomaže, nema plan, viziju… (sem da zida stanove po gradovima)… videla sam na početku sela neku malu (verovatno privatnu) fabriku tepiha – ja zamišljam da je to ručno tkanje… a verovatno je neka ekonomski isplativa – plastična i jeftina proizvodnja… ma neću o tome… Bitno za današnji dan, na vrhu sela nalazi se Latinska crkva!!!!… sad je pravoslavna, ustvari je vizantijska XVII…zove se Latinska jer su je u XVII veku, koristili vernici rimo-katoličke veroispovesti-i ona je zapuštena-sramota-a tako lepa i snažna… mesto vere, istorije, sećanja, različitosti… a moja drugarica Jelena Miletić (vizuelna umetnica, ali istoričarka koja se bavi sličnim temama) mi je napisala: Latinska je naziv vezan za dubrovačke trgovce i diplomate. U 16. veku dolazi do približavanja obe crkve i postoje ideja o ekumenstvu obe strane, baš sada čitam o tome na primorju, evo sada i kod tebe u kraju (Niš). Kao i naziv Rozarija i Rusalke. Rusalke su ovom našem kraju veoma cenjene i poštovane, kada budeš došla (Zaeječar) vodim te na mesto Rusalnica isto je povezano sa proslavljanjem Svete Trojice i Rusalke.
6.5.2020.
VLASI PREKO PUTA KONSTANTINA VELIKOG i /najbliže selo pored Niša/ mozda više i nije selo, ali meni liči na selo!
Ahhh ne mogu da izađem u prirodu kad ja hoću!!!!!
Prihvatila sam vikende u kuci… praznike u kući… da… nervira me što moram da sam u 18h kući, ali se pridržavam toga… ali npr. loše vreme me ne zaustavlja… šta bi bilo da živim u Danskoj… ili Vankuveru… zar ne? tako se ponašam….dakle vozim i po kiši i po vetru!!! Vožnja bicikle i priroda me čine slobodnom osobom… moja na listi primarna potreba čini me živom… ispunjava me, ostajem u kondiciji, inspiriše me, štiti, bolje mislim tako sama dok vrtim točak… Ali …. ali… ali imam danas obaveze. Da li ću stići i obaveze i makar malo ta moja sloboda na bicikli? Čuj obaveze!!!! Nekada davno… sećamo li se! ??? U normalnom životu,te su se obaveze rešavale uz put… sad su događaji dana /samoposluga i apoteka/… ne volim ove obaveze, smara me kupovina hrane i cekanje u redovima… ne ispunjava me odlazak u apoteku…. a moram još uvek da se vratim do 18h kući….. Mala promena događaja dana samoposluge i apoteke/ bilo je i pitanje rešavanja popravke tastature za komp… idi tamo/idi vamo… priznajem utešila sam se jednom sočnom niškom pljeskavicom u blizini Gimnazije Stevan Sremac koju sam pohađala… odlična pljeska… Stižem u 15h kući… Aha imam još tri sata do 18h!!!…. idem do najbližeg sela samo 7 mozda 8 km od centra Nisa… Nikad, zamislite nikad nisam tu bila, a po dedi po ocu sam tu nasledila neku šumu…tako je blizu grada, moglo bi se reći da je grad… tačno preko puta Brzog Broda gde sam bila milion puta… na levo BB na desno Suvi Do… selo u brdima, OŠ Branko Miljkovic na vrh brda, okružena čempresima.. selo sa roze bagremima, javnim bunarom i pojilom, 2 trga u selu!!!! … u istraživanju sam našla da je bilo selo Vlaha…../ Pojam Vlasi (grč. Βλάχοι, lat. Valachi) u funkciji etnonima za Romane predstavlja slovenski naziv, odnosno egzonim za romansko stanovništvo, u najširem smislu. Tokom istorije, pojam je najčešće upotrebljavan kao naziv za romansko stanovništvo na prostorima jugoistočne Evrope.Termin je na Balkanskom poluostrvu postao sinonim za društvenu kategoriju stočara.
Istorija sela
Suvi Do je staro, već u srednjem veku formirano selo, jer ga je turski popis 1498. godine zatekao (upisanog kao Dol) sa 10 kuća, 2 neoženjena, 3 udovičke kuće i s dažbinama od 1.682 akče. Kasnije ima malo podataka o njemu. Mesna toponimija (Vlaško brdo) govori o prisutnosti i rasprostranjenosti Vlaha stočara (na to ukazuju i nazivi susednih sela: Vukmanovo, Berbatovo, Donje Vlase). Oslobođenje 1878, godine ga je zateklo kao seoce s nepoznatim gospodarom. Bio je poprište velikih bojeva za oslobođenje Niša od 4. do 8. januara 1878. godine (Vučji Dol i Kamara).Danas/Suvi Do je naseljeno mesto u gradskoj opštini Palilula na području grada Niša u Nišavskom okrugu. Nalazi se u širem urbanom prostoru Niša, na oko 6 km jugoistočno od centra grada. Prema popisu iz 2002. bilo je 935 stanovnika (prema popisu iz 1991. bilo je 807 stanovnika).
8.5.2020.
Sa ovim fotografijama zavrsavam sa fotografijama za ovaj album! Počela sam sa ovog mesta uz reku, sredinom aprila, presla vise od 600 km? a da nisam vozila vikendima i još nekim danima ? završavam „punjenje“ albuma! Nikad neću i ne smem da zaboravim ovaj period.. sve negativno, svim zabranama i tačnim i netačnim, unošenju straha među nas ljude … ja sam vrtenjem …? točka !!! U svoju korist učinila…posebno je bilo. Puno sam naučila, vratila sam se i sebi i prirodi, puno videla-tražeći slobodu, u izolaciji na bicikli otkrila sam ponovo tišinu i jasne misli, vetar i miris proleća, selo kao prostor mira, puteljke, reke i stene, smiren ritam dana – da nikada ne zaboravim šta to donosi! NIKADA! Nastaviću sa točkom sigurno! Možda se sa nekima od vas i sretnem na nekoj stazi, livadi ili putu…. OBAVEZNO!
Autorka teksta je glumica Maja Mitić koja u Nišu radi kao umetnička direktorka i selektorka Nisville jazz teatarskog festivala