Japanski pisac Haruki Murakami, planetarna književna zvezda, svoj veliki uspeh u dobroj meri duguje romanu „Norveška šuma“, zahvaljujući kome je postao miljenik mladih čitalaca i onih koji dolaze iz sveta ljubitelja pop kulture.
Premda je sam roman objavljen još davne 1987. godine, tokom narednih godina i decenija je bio svojevrstan stožer, kamen temeljac uspona ovog autora na globalnoj sceni.
Objašnjenje fenomena Mukarami i njegove prijemčivosti čitaocima sa zapadne hemisfere zasigurno treba tražiti u brojnim referencama na protagoniste i dela angloameričke popularne kulture.
Čak je i sam roman Norveška šuma naslovljen po pesmi čuvenih Bitlsa, koju je napisao Džon Lenon. Radnja ove knjige smeštena je u Tokio kasnih šezdesetih godina 20. veka, u vreme kad su japanski studenti, kao i njihove kolege mnogih drugih nacija u svojim zemljama, protestovali protiv sopstvenih režima.
Popularni japanski autor postavlja okvir ovog i drugih svojih dela u globalno prepoznatljive koordinate, da bi odatle poveo čitaoce u neobičnu literarnu avanturu.
Uz jasan tematski okvir i društveni kontekst, Murakami svoja dela temelji na zdravorazumskom, jednostavnom i prijemčivom pripovedačkom stilu, koji vas tera da prosto „gutate“ stranice i čitate ih u jednom dahu. Ali sve ovo je samo polazna tačka, koja čitaoca diskretno uvlači u piščev čudesni svet suptilne osećajnosti i fantastičnih događaja s one strane svakodnevne realnosti.
Murakami se često karakteriše od strane kritike i čitalaca kao pisac nadrealizma. Istina, njegova dela (ne sva) su zaista obogaćena elementima nadrealizma, posmatrano iz ugla nas koji pripadamo tzv. zapadnoj civilizaciji.
Međutim, treba imati u vidu da dalekoistočne kulture funkcionišu na potpuno drugačijim temeljima nego naše na zapadu i da oni nemaju u toj meri potrebu da sve stave pod kapu racionalnog, da sve oboje u crno-belo.
No u Norveškoj šumi nema nadrealizma te se ovaj roman – za sve one koji se još uvek nisu upoznali s piscem – može smatrati idealnim za zaljubljivanje u opus Murakamija, ukoliko je prisutna skeptičnost zbog gorenavedenih specifičnosti koje krase njegova dela.
Murakami je počeo sa pisanjem u trideset trećoj godini
Murakami je imao mladost obojenu muzikom, što je kasnije uticalo i na njegovo stvaralaštvo. Počeo je kao zaposlen u prodavnici gramofonskih ploča gde je najverovatnije doživotno zaražen dobrom muzikom, da bi se nešto kasnije oprobao u ulozi vlasnika džez kluba, a vremenom je postao i veliki kolekcionar ploča.
Haruki Murakami je rođen 1949. godine u Kjotu. Ljubav prema pisanoj riječi nasledio je od roditelja, oboje su bili profesori japanske književnosti. Njegov otac je bio i budistički sveštenik. Djetinjstvo je proveo u Kobeu, lučkom gradu u kome su bili stacionirani američki vojnici.
Veliki je poznavalac američke književnosti, preveo je neke od najvećih klasika na japanski jezik.
Njegovi najpoznatiji romani su: ’’Slušaj pesmu vetra’’, ’’Lov na divlju ovcu’’, ’’Norveška šuma’’, ’’Igraj, igraj, igraj’’, ’’Južno od granice, zapadno od sunca’’ i knjige priča ’’Hronika ptice koja navija sat’’, ’’Sputnik ljubav’’, ’’Kafka na obali mora’’, ’’1Q84’’, ’’Bezbojni Cukuru Tazaki i njegove godine hodočašća’’.