Irfan Mensur: Nisam Tolstoju oduzeo ni zarez, a izgurao sam svoju estetiku

Ovo je priča o ljubavi. Zabranjenoj, skandaloznoj, silnoj, neizbežnoj, bezglavoj, strasnoj, bezgraničnoj, životnoj, nerazumnoj, hrabroj, sveprožimajućoj, ludoj, bolnoj, oslobađajućoj, destruktivnoj, fatalnoj… Priča o ljubavi. Ana Кarenjina.

„Upoznao sam ga ʼ68, baš ovde, u Nišu… Filipa Višnjića 5/IV, bez lifta, kod Čaira… Neki čudni ljudi pričaju neke čudne priče… Hoću i ja! Ništa ne razumem… ali hoću!

Pa postadosmo prijatelji, drugari, ortaci… Okumili smo se nekoliko puta. Po ceo dan smo zajedno. I noć.

A Tolstoj? Кarenjina… gimnazijska lektira… Preskačem po 20˗30 stranica… Desetak godina kasnije ne preskačem… Dvadesetak godina kasnije, čini mi se, razumem i volim…“

Glumac i reditelj Irfan Mensur ovim rečima započinje svoju priču o tome zašto voli pozorište i zašto je odlučio da publici ispriča svoju verziju Tolstojevog klasika „Ana Karenjina“.

Foto: FSU

„“Anu Karenjinu“ kad uzmete u ruke pre nego što je otvorite, to je mnogo debela knjiga. Zamislite jednog gimnazijalca koji mora to da pročita. Blago ovim današnjim generacijama, jer ima skraćenih izdanja na internetu, i oni to samo prelistaju  i znaju šta se događa, i njima dosta. A mi smo u to vreme morali da čitamo, i ja sam naravno pročitao to sa pereskakanjem. Priznajem, nisam znao šta žele od mene. I da sam pročitao te stranice, gde Ljevin kosi travu na 20 strana, ja ne bih znao zašto je Tolstoj to napisao. Tek kasnije sam shvatio šta to treba da znači i koliko su to rečenice koje treba da te osveste na razne načine“, kaže Mensur.

Foto: Narodno pozorište Niš

Mensur kaže da je baviti se ovim romanom posao koji je strahopoštovanje, pre svega, jer je to jedan od najvećih romana ikada napisanih.

„Samo se probiti kroz „Anu Karenjinu“ je uspeh, a ja sam ponosan na sebe jer sam od toga napravio i pozorište. Dve godine sam se bavio time i pokušajem da od toga napravim pozorište i tu svoju liniju koju ću izvući u prvi plan. Nisam Tolstoju oduzeo ni zarez, nisam dopisivao, naravno da sam skraćivao nešto, ali uz veliko poštovanje ostalo je tako kako je pisac zamislio. Bar ta linija koju sam ja izgurao u predstavi“, pojašnjava Mensur.

Kod mene su glumci u prvom planu

Ovaj umetnik koji je već 50 godina na sceni, u pozorištu, na filmu i televiziji kaže da je ponosan na ovu predstavu jer imao podršku da uradi sve što je hteo. Od scenografije, kostima do kompletnog dizajna.

„Kao da me je vaspitavao Grotovski, volim siromašna pozorišta. Ne volim ono koje šljašti i  koje je opterećeno scenografijom koja uvek mnogo košta. U mom pozorištu i mojoj estetici oni koji gledaju moje predstave shvatiće da su glumci oni koji su u prvom planu, kostim u drugom planu, a u trećem svetlo. I ova predstava je besmisleno jeftina. Jedino sam zahtevao da moja prijateljica kostimograf Biljana Krstić uradi pun kostim iz epohe. Upravnik (Spasoje Ž. Milovanović) mi je u jednom trenutku rekao „da ti nije malo siromašna scena?“. Ne, upravo sam hteo takvu scenu“, kaže Mensur.

Foto: Narodno pozorište Niš

Mensur kaže i da je od glumaca dobio sve što sam je hteo, jer je napravio podelu znajući da će glumiti četiri njegova studenta.

„To je jedna vrsta kreativnog uzbuđenja da ljudi koje ste učili da razmišljaju, da rade, da se kreću po sceni… Odjednom sad vi njima postavljate neke zahteve i oni su savršeno odgovorili na sve. Hvala Bogu to su školovani glumci, koji znaju da misle i da rade i oni koji su obrazovani da budu glumci. Ježim se toga kad neko ukrade zvanje glumca samo zato što voli da glumi i što prođe kroz neki kadar i odmah se potpiše kao glumac.Bog im dao talenat ali ne i školovanje“, kaže Mensur.

Predstava „Ana Karenjina“ premijerno je izvedena u petak 22. januara u Narodnom pozorištu u Nišu. Predstavu je režirao Irfan Mensur koji potpisuje i dramaturgiju i scenografiji, a naslovna uloga je poverena dvema glumicama koje će biti u alternaciji, Dragani Mićalović i Katarini Arsić.

Uloga Karenjinog igra Dejan Cicmilović, Vronskog glumi Miloš Cvetković, Ljevin je Stefan Mladenović, Kiti igra Nađa Nedović Tekinder, Doli je Bratislava Milić, Stiva glumi Danilo Petrović, a Serjožu Vuk Marinković.

Muziku potpisuje kompozitor Aleksandar Sanja Ilić, muzičku podršku pruža Akademski ženski hor SKC-a Niš sa gostima. Kostimografkinja je Biljana Krstić, koreografkinja Danica Ničić, a koreografije izvode plesači Contra dance studija.

Foto: Narodno pozorište Niš

Tolstojevi komadi na niškoj pozorišnoj sceni

Ovo je prva premijera Tolstojeve „Ane Кarenjine“ pod imenom Narodnog pozorišta Niš nakon punih 80 godina odsustvovanja sa niške scene.

Tokom 134 godine trajanja niške pozorišne scene, od samih početaka „Sinđelića“ do danas, Tolstojevi komadi doživeli su dvanaest premijera.

Niška publika je prvi put plakala zbog Ane davne 1913. godine, u izvedbi pozorišne trupe „Кosta Trifković“, pod vođstvom Sime Bunića.

Pozorište Moravske banovine je 1930. godine takođe upriličilo premijeru „Ane Кarenjine“, koju je Radivoj Dinulović, tadašnji upravnik, režirao. Кomad je igran kao drama u sedam slika.

Oblasno narodno državno pozorište je u sezoni 1940/41. poslednji put premijerno pred niškom publikom odigralo „Anu Кarenjinu“. Režirao je Borivoje Stojković, upravnik.

 

 

POSTAVI ODGOVOR

молимо унесите свој коментар!
овдје унесите своје име

Preporučujemo

Značaj 8. marta: Borba za ravnopravnost i podsećanje na neplaćeni rad žena

Međunarodni dan žena ne predstavlja samo priliku za slavlje...

Uspešno završen još jedan krug CeraVe Days projekta na fakultetima u Srbiji

Realizovano više od 700 besplatnih pregleda dermatologa, 250 studenata...

Ratni pakao u Tel Avivu: Niška rukometašica svedoči o dramatičnim trenucima

Mlada sportistkinja vratila se kući nakon granatiranja Ratni užasi koji...

Nova oaza za ljubitelje pešačenja – Vlasina bogatija za 47 km uređenih staza

Coca-Cola sistem i UNDP inicijativom „Vlasina – čista ljubav“...

Najnovije