Nova istraživanja pokazuju da sunčevi zraci uništavaju koronavirus

Sunčevi zraci su možda Ahilova peta SARS-CoV-2. Već neko vreme je poznato da se koronavirus koji uzrokuje COVID-19 brzo uništava na površini obasjanoj simuliranom sunčevom svetlošću, ali tim naučnika sada tvrdi da je virus možda još osetljiviji na ultraljubičasto zračenje nego što je ranije bilo cenjeno.

U julu 2020. važna studija otkrila je da simulirana sunčeva svetlost brzo inaktivira SARS-CoV-2 na površinama. Prema njihovim procenama, 90 odsto virusa SARS-CoV-2 inaktivirano je svakih 6,8 minuta u simuliranoj pljuvački kada je izloženo simuliranoj sunčevoj svetlosti koja predstavlja reprezentativan vedar letnji dan na moru. Sledećeg meseca, druga studija iznela je teorijski model koji je opisao inaktivaciju sunčeve svetlosti SARS-CoV-2.

Međutim, postoji određena neusklađenost između ovih rezultata, prema istraživačkom timu sa Univerziteta Santa Barbara, Univerziteta Oregon, Univerziteta u Mančesteru i ETH iz Ciriha u časopisu „Journal of Infectious Diseases“. Objašnjavaju da laboratorijski eksperimenti pokazuju deaktivaciju sunčeve svetlosti koja je nekoliko puta brža nego što je teorija predvidela. U stvari, virusi su u eksperimentima inaktivirani više od osam puta brže nego što bi teorija predvidela.

Da bi objasnili ovaj jaz, oni tvrde da moramo gledati dalje od ultraljubičastog B (UVB), više energetske ultraljubičaste svetlosti povezane sa sagorevanjem kože, i početi više obraćati pažnju na ultraljubičastu A (UVA), nižu energetsku komponentu sunčeve svetlosti povezane sa kožom starenje.

„Teorija pretpostavlja da inaktivacija deluje tako što UV-B pogodi RNK virusa oštetivši je. Ljudi misle da UV-A nema puno efekta, ali možda je u interakciji sa nekim molekulima u medijumu“, kaže Paolo Lucato-Fegiz, vodeći autor sa Odeljenja za mašinstvo na Univerzitetu Kalifornija u Santa Barbari.

Sve ovo za sada je samo nagađanje. Istraživači nisu sproveli nikakvo modeliranje ili eksperimente za sebe, već jednostavno ističu neobične razlike između podataka i teorije.

„Dakle, naučnici još ne znaju šta se događa. Naša analiza ukazuje na potrebu za dodatnim eksperimentima kako bi se odvojeno testirali efekti određenih talasnih dužina svetlosti i sastava medija“, kaže Paolo Lucato-Fegiz.

Neke bolnice i druga okruženja sa visokim rizikom dezinfikuju svoj vazduh pomoću snage UVC, koja ima čak i veću energiju od UVB. Međutim, ovu talasnu dužinu u velikoj meri apsorbuje ozonski omotač Zemlje i ne doseže površinu, što znači da mora biti veštački stvorena.

„UV-C je odličan za bolnice“, dodaje koautorka Džuli MekMuri. „Ali u drugim okruženjima – na primer u kuhinjama ili podzemnim železnicama – UVC bi komunicirao sa česticama da bi stvorio štetni ozon.“

S druge strane, UVA su sigurni i lako se generišu pomoću jeftinih LED sijalica koje su mnogostruko snažnije od prirodne sunčeve svetlosti. Ako je UVA zapravo deo slagalice koji nedostaje, onda bi se mogao lako primeniti u sisteme za filtriranje vazduha i metode dezinfekcije kako bi usporio širenje COVID-19 u visoko rizičnim prostorima.

POSTAVI ODGOVOR

молимо унесите свој коментар!
овдје унесите своје име

Preporučujemo

Značaj 8. marta: Borba za ravnopravnost i podsećanje na neplaćeni rad žena

Međunarodni dan žena ne predstavlja samo priliku za slavlje...

Uspešno završen još jedan krug CeraVe Days projekta na fakultetima u Srbiji

Realizovano više od 700 besplatnih pregleda dermatologa, 250 studenata...

Ratni pakao u Tel Avivu: Niška rukometašica svedoči o dramatičnim trenucima

Mlada sportistkinja vratila se kući nakon granatiranja Ratni užasi koji...

Nova oaza za ljubitelje pešačenja – Vlasina bogatija za 47 km uređenih staza

Coca-Cola sistem i UNDP inicijativom „Vlasina – čista ljubav“...

Najnovije